Kako sam prestala da mislim o seksu – Part One

Evo ima par dana kako je keva slomila neku kost na stopalu, pa se sve svalilo na moja nejaka pleća. Dooobro, nisu nejaka, al’ su moja 😦 

Ustajem bre pre 6, i za tih sat vremena moram da se dozovem intelektualno, fiziološki i kondiciono. Da se našminkam, odgledam vremensku prognozu, obučem slojevito i krenem u radne pobede.

A do istih me čeka sat vremena klackanja busom, pa još jedno parče pjeHe, a onda, polusamlevena i prilično bunovna, moram da se pentram na prvi sprat, napravim još par koraka i tu sam.

Pošteno (da, da, dobro ste čuli) POŠTENO odradim svojih 8h, nekada i koji minut duže.

Uuuuuuupsssss, pogrešna slika, sorry… 

A onda kući…

A tamo – znate već: spremi/ili podgrej ručak, raspremi sto, operi suđe, obriši, vrati na mesto, idi u prodavnicu, natovari se kao magare, aj’ uzbrdo, aj’ nizbrdo, aj’ napuni frižider, spremi nešto za sutra, spremi večeru, raspremi sto, operi sudove, osuši, vrati na mesto, vidi šta je za pranje, treba li nekome nešto da se ispegla (ovo sam slagala), usisaj (i ovo sam slagala), aj’….  ajjjjjjj bre u pičku lepu materinu! 

Situacija može da bude još gora:

Da imam dečka, ta agonija bi potrajala još koji sat. Morala bih da se istuširam, ponovo našminkam, obučem, nategnem, utegnem, odem od tačke A do tačke B, pijem na silu sok/kafu/limunadu, da se skinem, kresnem, istuširam, ponovo obučem, popravim šminku, vratim se kući, skinem šminku, obučem pidžamu, raspremim krevet i legnem.

Ja sam se umorila i dok sam ovo napisala.

Pa, da imam dečka, tačno bih ga kastrirala. NeŠ ti mene jebat kao podgrejanog leša, kad ne mogu da pružim otpor, kada su mi misli u spiskovima složenim po prioritetima posao/prodavnica/kujna. Da me jebe i još da se dokazuje samom sebi kako je kosmički jebač, jer posle toga ne bi mogao da me sastavi ni Đepeto, ni dr Pera iz Bloka 45, a ni onaj kostolomac iz Smedereva.

Evo, već se zamišljam u ulozi jebene osobe – ležim polumrtva, tek dajem nagoveštaj da sam živa time što su mi oči poluotvorene, pogled uprt u daljinu, a u glavi kao na kraju filma kada ide špica, umesto ekipe, ide spisak obaveza za sutra.

  Hleb

Mleko

Jaja

Puter

Eurovafel

   Pavlaka …

 

 

Da rezimiramo. 

Do pre nedelju dana bila sam normalna žena koja je razmišljala o seksu, muškarcima, divljanju, višestrukim orgazmima.

Doobroo! Samo o muškarcima! I seksu! Okej?

Postala sam baba. Kurac je za mene postao misaona imenica. I da vam plastično dočaram, samo umesto jabuke zamislite kurac:

Čak ni to. 

Idem da se ubijem. 

Od spavanja, naravno, jer od kurca ne mogu sve i da hoću. A ovih dana neću. I ne mogu. 

Žene, potpuno vas razumem. Nije lako glumiti domaćicu i jebačicu. 

Posao domaćice je višestruko naporan, i niko da kaže hvala. 

PS Baba, ko te tero da lomiš koske pod stare dane, upropasti mi seksualne fantazije!

PPS Ozdraviće baba, a onda ste gotovi! Svi! Sve ću da vas turim u svoju maštu i da vam radim svašta. Obećavam. Dudolina, tebe prvu! :* 

47 одговора на “Kako sam prestala da mislim o seksu – Part One

  1. Idi bre Labilna, prošlo je samo par dana kako je keva slomola kost… 🙂
    Mislim, jedva čekam da baba ozdravi.
    Nedostaji mi onaj tvoj kraj: „A vi, jebete li šta?“ 🙂

  2. Sva ta trčanja i svakodnevne obaveze naturene na tvoja leđa su samo još jedna vrsta seksa. Dakle, prilagodi se, namesti i uživaj! I vežbaj. Umesto pokreta abdomenom i Kegelovih vežbi nauči da kuvaš, pereš i čistiš sa uživanjem. Ne znam kako- to oguglaj! Kad počneš da maštaš o tim uživanjima-pobedila si!

  3. Ajoooooj, ako sam ja ta Dudolina, najebala sam ko žuti… 😀
    To sam ti sve ja već rekla. Sama sam 20 godina, bezmalo, tako da, od „jabuke“, ni „j“.
    Žao mi te je, drugarice, kao i sebe, ali, jebemmumater, sve sam do doživela: ćerka održavala drugu trudnoću, beban mali, a zet doskakutao na jednoj nozi sa jednog Grčkog ostrva, jer je slomio, neku bezveznu kosku na stopalu. Daaaaa, 6 nedelja, kao proštac, pa sad zamisli mene. Kao senka sam tumarala, bauljala, opsluživala, teglila, prepovijala (bebu, naravno… :D; 😀 ), ajooooooj, jadna li ti majka! 😕

  4. У овом одсудном историСком тренутку моја дужност као блог пријатеља је да ти пружим вјеру, наду и подршку а нема бољег начина за то од једне секси слике која је истовремено и предложак за нове мајице теретане Соколског дома:

    Подршка се не завршава ту већ укључује и цитат великог америчког филозофа Бона Џовија: „Узми моју руку, успјећемо, кунем се.“

  5. Jbte, ti samo kukaš 😀 Jebala bi se, a možda i ne bi 😛 Beše to veoma davno, slomih ja ( a možda su se i same slomile) tri metatarzalne kosti u stopalu i znaš sta? Jebao sam i tada….ili su mene jebali, jbš ga ne mogu da se setim, kažem da je bilo davno. Kako god, naravoučenije: što pre slomiš (makar sama sebi, čekićom) neku koskicu u stopalu, saznaćeš majčinske misli 😉

Оставите одговор на LaBiLnA Одустани од одговора