Nešto o realnoj vrednosti

Da se ja pitam, ako krenemo od umetnosti, Pikaso, Dali, Van Gog i još po neki nikada ne bi bili poznati. Zašto? Zato što ono što su oni slikali nema nikakvu umetničku vrednost. Ni upotrebnu. Meni.

Jebene suncokrete je moj drug Dejan, još u osnovnoj školi, naslikao za 5+ i dobio nagradu na opštinskom takmičenju, ali eto, nije postao poznat. Slikao je i seljanku koja kruni kukuruz, pa njive i oblake, plast sena i 100 Qraca, a postao je poznat u građevini. I zaradio milione. Realno.

Koliko biste para dali za ovu sliku, a koja joj je realna vrednost? I kakva je to njena umetnička vrednost? Šta je tu u stvari umetnost?

U ovu sliku mogla bih da gledam pet svetlosnih godina i otišla bih umetnički neuka. A realno ne bih dala ni 300 dinara. I to je mnogo.

Da li bih mogla da „odmaram oči“ gledajući u ovo?

Da uživam i da se divim? Da znam na šta sam sprcala tih 300 dinara? 😀

U kojoj to prostoriji može da „visi“ ovakva slika? Stvarno ne razumem. Možda u kuJni? 

Ili recimo Endi Vorhol i ova slika za koju se očekivalo (i verovatno dobilo 8.000.000 evra)!?!

http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/193053/Vorholov-portret-Elizabet-Tejlor-na-aukciji

Da li biste platili za šolju kafe 50$ čak i da ih imate „viška“?

http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/356875/Kafa-od-slonovskog-izmeta-kosta-1100-dolara

Šta je to toliko lepo na ovim cipelama osim dijamanata? I, na kraju krajeva gde da ih „nosim“?

http://www.inbelgrade.rs/magazin/lux/najskuplje-cipele-na-svetu

A zašto mi ovo pade na pamet? 

Prošle godine moj sin je devojci za punoletstvo kupio narukvicu koja je koštala oko 60e. Gomila staklica na nekoj gumenoj vrpci.

Znači staklo.

Znači guma.

Znači 60 e.

Znači Sidoooooooooo rodila si idiJota!

Za dva dana im je godišnjica.

Nešto se mislim, bolje da kupi 3 metra gume i stakliće kod Kineza, pa će majka to da naniže u 68 redova, i da ga  izađe 10 e, i još da im ostane za večericu i bioskop i to 2 x 

Ali ne! Ja sam glupa i primitivna. I nisam u trendu. I ljanka sam. I zato ćutim. Mudro.

Realno, tako se najviše isplati.

63 одговора на “Nešto o realnoj vrednosti

  1. Nije bitna upotrebna vrednost umetničkog dela,polazeći od toga umetnost ne bi trebala ni da postoji jer je beskorisna. Pikaso se ne posmatra kroz prizmu njegovih umetnićkih dela, već da je uradio nešto što niko do tada nije. Nažalost, slažem se da se on precenjuje, ali Van Gog nikako,on je neverovatan 🙂 Možda je to stvar ličnosti i ukusa, možda nekih stavova…
    Ali istina je da umetnost danas i nije umetnost ida ljudi žele da što brže i lakše naprave nešto, ne ulažući svoj trud. Takvo vreme…. to se zove TREŠ art 🙂

  2. Srce moje da proverimo koliko bi koštala kafa od tvog izmeta … nešto se mislim s obzirom koliko kenjaš koliko god da košta, mogli bi dobro da zaradimo 😛 Ljubaviiii !!!!!

    • Pre par godina moj tehnički rukovodilac, inače ljubitelj slikarstva a naročito Medijale, dobio je, za odlazak u penziju od nas na poklon jednu od slika iz tog perioda.

      Koleginica, koja se u umetnost razume, došla je sva oduševljena da mi pokaže šta su kupili. Ja gledam. I gledam. I gledam. Pa pitam: „A šta ste mu još kupili?“ Kaže: „Kako misliš JOŠ?“ Pa ovo košta preko 1000e. Ni do dana današnjeg ne znam u šta sam gledala, ali mi se čini da je bilo nešto vezano za Kosmos i neka leteća tela i sto đavola 🙂 Ja ono ne bih ni pogledala, ali o umetnosti se ne raspravlja… A bi mi žao, za ‘iljadu evra kupili bismo mu lep lap top ili LCD + dvd 🙂 kućni bioskop, foto aparat i svašta nešto 🙂

      • Ha,ha, važan je osećaj koji poklon budi u čoveku… Mada u današnje vreme samo pare bude lepe emocije, više bi se svako obradovao nekoj tehnici nego lepom cveću ili slici… To je i znak koliko smo se previše orjentisali na materijalno. Niko više i ne uživa u nekoj stvari, sve je to dva minuta i hoću još, i još…. 🙂

  3. E, sestro, sramota me bilo da i tako šta napišem, ali, eto, ti reče. Ne spomenu Konjevića i njegovo Žito. ‘ebem li ga, ako ima negde žita na toj slici. To rekoh i mojim roditeljima kada je kupiše! Ja imam par grafika od drugarice, originali, cipeliške i dama sa zelenim šeširom, kao i Djavu noću. To su bre slike, vidiš šta je, a ne one muzgarije.
    Probaj da napraviš nešto sama, pa ti si vaga, umJetnička duša, a „snajki“ predlažem poklon, kom ćeš se ti najviše obradovati, a to je živuljka KUČE!!! ha, ha, ha, 😀 😀 😀
    Tako sam i ja bila iznenadjena, besna, a posle zavolela, hranila, mazila, ljubila i sahranila, na žalost!
    Zaboravih da kažem da u NS ima jedan idiJot od umetnika, koji je napravio skulpturu od ljudskih izlučevina. Pa, znaš šta bih mu ja radila sa tom skulpturom? Mož’ da pretpostaviš! 😕

  4. Ја сам ономад купио огрлицу од зелених стаклића, за једно 10 еура, ал’ је била панцир, мог’о си дајца шлепати са њом. Нема везе што је ова никад није ставила на себе, мислим да је то био добар посао. Ал’ 60? Пајеботебог.

  5. Ne diraj mi Dalija, iš tamo 🙂 . Postoji metodologija za razumevanje apstraktnih slika. Mada u teoriji umetnosti postoji sada novi trend, koji u potpunosti menja shvatanje pojmova apstraktno i realističko. Tako proizvoljan oblik koji ni na šta ne liči sad postaje realističan, a stolica je apstraktna, jer je to samo trenutna iluzija umetnika 🙂 . Pa ti vidi 🙂 .

    Mene više muči kako neka dela postaju basnoslovno vredna i neko ime slavno, pošto je danas dobar deo uspeha više stvar dobrog marketinga, te tako često dobre stvari spavaju u zapećku a pobedjuju reklamne kampanje.

  6. Draga moja..ja volim Van Goga, ove ostale manje više..ali na zidu mi visi slika iz neke bg galerije-dobih je od mojih sa posla i čula sam da je bila skupa..VOLEM tvoje pisanije UVEK..Samo da znaš. One cipelice, šolju i ostalo nisam ni gledala. Nisam IN, a možda sam i ja ljankase, možda tako neko misli ( u pravom životu, kad me vidi )..joj bre, zbog tebe ću da napravim još jedan blog-ako to može ovde, i da piskaram i puštam muziku koja mi se sviđa, i možda me niko neće prepoznati :))))))) Sorry što zauzimam prostor, ali Van Goga više ne spominji..dala bih sve da imam Suncokrete i ostala njegova dela.

  7. Razumem šta si htela da kažeš, ali Van Gog… Tako sam nekako i ja mislila dok nisam stala pred čuvene „Suncokrete“ i počela da plačem. Ja dete ravnice i žitnih polja, plačem kad se vraćam u svoj habitat, kako kaže Đ. Čvarkov, i gledajući ih tamo u Amsterdamu… osetih nešto… Da imam mnogo novaca visili bi u mojoj radnoj sobi… Ista je priča sa „Devojkom sa bisernim minđušama“… I ona me nekako svaki put baci u sevdah nežnošću, lepotom i senzualnošću… I ona bi visila u mojoj sobi… Inače, ne volim baš slike, ja sam sušti realista, volim dobru fotografiju, i baš zato kad me neka dirne… dala bih da imam.

    A darivanje? Ako su pare moje, što kaže jedan mudri čika – moj tavan moje lo(j)tre… A dok su bile mamine i tatine… nizala bih stakliće na gumu… jer mi ne bi dali… 😀 jer kako je tata govorio… ne interesuje me ni jedan osim onog koji hoće da te ženi… Šta svašta napričah, ali, razumećeš me… 🙂

  8. Volim umetnost. Ne sve sto mi se servira pa makar to kriticari hvalospevom u zvezde podigli. Jednostavno mi se nesto dopada, nesto ne. Ali i to sto mi se dopada u glavi ima neku (meni) realnu cifru do koje bih dala da pazarim umetnicko delo.

    Slicno je i sa knjigama, tektovima, blogovima. Volim ono sto lepo jasno i glasno mogu da razumem, u ceme cu pronaci i deo sebe. Ostalo mogu pogledati, procitati i kao na nekoj apstrakciji (izvinjavam se ako je izraz neuk) pronaci po nesto sto mi se dopada (boja, oblik, poruka – ako je nadjem – , neka recenica – ukoliko je u pitanju tekst, zatim misao i sl) i to je to. Ali mi nije dovoljno blisko bas zbog te nerealnosti i nejasnoce i ne mogu se na to fokusirati. A i zasto bi ? Hocu da uzivam u onome sto mi se dopalo ❤ :D.

    • E tako i ja 🙂 Šta razumem shvatiću, šta ne razumem, ko ga bre jebe… Pa ne mora sve u životu da se razume/shvati/prihvati…

      Ni mene neko ne razume (što me priznaću, ipak malo čudi 😀 ), pa šta treba? Oči da mu vadim? Eksere pod nokte da zakivam? 😀

    • E tako i ja 🙂 Šta razumem shvatiću, šta ne razumem, ko ga bre jebe… Pa ne mora sve u životu da se razume/shvati/prihvati…

      Ni mene neko ne razume (što me priznaću, ipak malo čudi 😀 ), pa šta treba? Oči da mu vadim? Eksere pod nokte da zakivam? 😀

      • Lepo si ovo rekla :OK:. Uostalom, ako meni neko hoce da proda umetnicko delo koje (za moj pojam) nerealno kosta, a na kojem nista ne mogu da skapiram (ni sa koje strane da gledam, a kamoli sta je) – mozemo i bolji posao da napravimo. I ja cu tom nekom nesto leeeepooooo da naslikam i prodam za daleko manje pare, a bicu zadovoljnija :D. Jeste, Dusko je moj drug, ali sebe ipak volim vise (crtic o patku Daci i Dusku Dugousku) :D.

  9. Umetnost je život.I ti si deo umetnosti.Jedino je spoznaja,koliko želimo da ostavimo tragove ono đšto radimo i koliko će neko biti procenjivamn i neophodan.U pravu si danas svi pišu knjige,fotografišu,a da ne pominjem razne soliste i glumce.I to je dobro samo da nema gladi i rata.Zato,nemoj više čekati tvoh dar je humor i nisi „seljanka“.
    Piši što više,obavezno.

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришете користећи свој WordPress.com налог. Одјави се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришете користећи свој Facebook налог. Одјави се /  Промени )

Повезивање са %s