Imam pitanje: Šta sada?

Danima ćaskam sa jednom vrlo zanimljivom muškom personom 🙂  I… juče smo se čuli telefonom. Razgovor uopšte nije bio očekivan, već spontan, jako prijatan, sa dosta smeha i obostranom željom da traje što duže. I trajao je 🙂

Kad promeniš oblik komunikacije, stvari se nekako drugačije doživljavaju. Slika sada postaje dvodimenzionalna.

Šta da vam kažem, ista se promenila iz fundamenta. Meni se  ta osoba jako dopala. 

I kada kažem jako… ne mislim na jako… nego JAKO!

Inače je odličan sagovornik, pismen, duhovit, otkačen, neposredan  i… još po nešto 🙂

Koliko god mislila da na netu ne tražim ništa, ja sam izgleda našla ono što nisam tražila. A to što nisam tražila je upravo ono što bih tražila, da tražim… razumete šta hoću da kažem 🙂

Tako nekako ispada jbg… i posle ovog jbg,  ja zaista ne znam šta da stavim… ovo 😦 ili ovo 😀  Da li me ova spoznaja čini tužnom što sam zatečena nespremna ili srećnom zato što želim nešto da promenim? 

I… šta sada? 

Praviti se blesav pa dići ruke, ili pokušati da uživaš u nečemu što ti se dešava?

Ili je to ipak trenutak slabosti, što me baš ne bi učinilo srećnom ako se ispostavi da jeste? 

Svesna toga  da se neke stvari retko dešavaju,  da ništa nije zagarantovano, svesna prolaznosti života, mislim da imam odgovor na ovo pitanje ali…

Koliko su iluzije i očekivanja u koliziji?

Da li uopšte treba bilo šta očekivati?

Kako se rešiti strahova koji su prisutni?

Strah od nepoznatog?

Strah od obostranog neispunjenja očekivanja?

Strah od nepoznatog  terena?  

Strah od njega?

Strah od sebe? 

Strah od straha?

Ono što me zaista plaši je to, što to sada vuče neku odgovornost i obavezu da se preispitam naglas.

Da li sam se ja predstavila u pravom svetlu? Da li me je on doživeo zaista onakvom kakva jesam? Da li sam ja njega dobro protumačila? Da li smo mi uopšte normalni? Da li to meni treba u životu?

Mislim… ko zna da li ćemo ikada u životu da se pogledamo u oči, ali eto … došlo mi da vas pitam 🙂  

Mišljenje svojih drugarica znam i… prilično je pristrasno 😀 , pa bih htela da čujem vaše mišljenje, sugestiju, eventualno savet…čisto da napravim paralelu 🙂

PS  Pričajte u trećem licu ako želite. Meni je bitna suština.


68 одговора на “Imam pitanje: Šta sada?

  1. Ja da ti kažem, ovako matora i neiskusna! 🙂
    Prvo da staviš ovo :D!
    Drugo, ništa ne očekuj nego se prepusti, pa šta bude!
    Kako god da si se predstavila, drugačije nisi mogla, očigledno, ali, ako mu pružiš šansu, upoznaće te baš onakvu, kakva jesi!
    Treće, šta možeš da izgubiš. Nevinost jesi, što jest’, jest’, a ono što možeš da dobiješ, to je sreća, zadovoljstvo i spokoj.
    Nema četvrto.

    Srećno ti želim i lepo neka se sve razvija. Nemoj odmah da se zaljubiš, daj malo vremena sebi! 🙂

  2. Што се мене тиче, слушај своју интуицију. На крају ће и бити тако, и свакако да на одлуку неће утицати наше мишљење, послушаћеш себе и мислим да ћеш му дати шансу. 😀

  3. Glas može da te prijatno iznenadi, čak i njegova pamet, inteligencija, smisao za humor, ali, šta to sve vredi ako se u zbilji zaista ne desi ONO NEŠTO!
    Srkni tu kafu, produženu, da imaš više vremena za sticanje utiska, pa, videćeš. Ja ti želim da budeš zadovoljna! 🙂

  4. Ako ti je prijao njegov glas (za pocetak), ako je taj razgovor bio odgovarajuci, ako ti intuicija kaze da bi susret mogao da bude prijatan – dogovorite se. Cim se vidite i porazgovarate, hteli – ne hteli, bice te jasniji jedan drugome. Ne ocekuj mnogo, jer sva prijatnost koju osecas moze da bude jedno veliko, veliko nista odn. gubljenje vremena, a ono je danas jako vredno. Ako bude ok – shvati to kao dar.

    Licno, nemam pozitivnih iskustava vezano za vidjanje „naslepo“. Ili je bio u pitanju krs i fizicki i duhovni (nisam poslusala intuiciju pa sam to i platila) ili su delovali nestvarno dobro i preko telefona i uzivo, a onda su kretali nerazjasnjivi problemi i neprihvatljivi stavovi, lagarije koje vidis iz aviona i sl.

    Ali, imamo dovoljno godina, a nedovoljno vremena za gubljenje pa sam sigurna da ces napraviti pravu procenu kad se sretnete. Ne propustaj priliku jer ti ona dodje i kao vezba da lakse pokusas nesto sto deluje ok (da se ne bi kajala jednog dana da nisi pruzila sansu) i kao praksa da lakse kazes: ne, hvala i krenes dalje.

    Iznad svega, prvenstveno slusaj svoje unutrasnje ja. Ako imas intuiciju smatraj se srecnom jer ona retko gresi.

  5. Moram priznati da sam imala iskustvo poput tvog ,sve je pocelo preko pokera na internetu,malo po malo tip se pojavio u mom rodnom kraju,prva dva puta nisam smela da izadjem i da se vidim sa njim,sta znam moze biti manijak,sociopata,ubica.. Medjutim,treca sreca,skupila sam hrabrosti i nasla se sa njim.. Da ne duzim to je bilo najlepsih godinu dana zabavljanja i sjajnog prijateljstva! To je neko koga sada smatram svojim najblizim .. Ali opet,sa druge strane,nisu svi te srece… Sve je na tebi. Sreca prati hrabre i nepromisljene kao u mom slucaju 🙂

  6. Moćna ženo, uopšte ne mislim da si bila nepromišljena. Eto, da nisi probala, sada ne bi o toj vezi pričala u superlativu i ne bi imala tako dobrog prijatelja. Znači, treba probati, ali ne izlagati sebe riziku. Zakazati vidjenje u kafiću gde ima mnogo sveta, po danu i takodalje.
    Labilna, samo napred!

    • @dudaelixir

      Ništa Dudo moja, ništa :S Pitam se što li sam izlazila uopšte 😀 😀 😀
      Narode, čekam da mi se slegnu misli, pa ne mogu da pišem. Ostajem dužna izveštaj sa terena, ali napisaću ga… obećavam 🙂

  7. Ne daj da te iko pritiska! Mi smo samo znatiželjni. Ako ne probaš, nećeš znati. Znam jednu blogerku koja je počela isto kao ti, i evo, godinama je u srećnoj vezi. Želim da i tebi uspe, ako budeš zadovoljna i ako ispuni sve tvoje kriterijume! 🙂

  8. Ne mogu ja ovakva biti ničiji favorit, ali mogu bidi podrška, to uvek, šta god da ko reši.
    A ti za tezgu nisi, jer takve vage ne prolaze više. Znaš, samo one digitalne! Prema tome, moraš se osavremeniti i dobro odmeriti! 😉
    Eto, video je i ON da smo mi, blogeri, pravo društvo za tebe! 🙂

Оставите одговор на LaBiLnA Одустани од одговора