Kao strastvena chaterka, i dalje mislim da je „druženje“ na chatu daleko zabavnije od pisanja postova na blogu 🙂
Chat ti dozvoljava da improvizuješ u trenutku. Po principu „taknuto-maknuto“ ono što napišeš na chatu ode u etar, pa se posle ‘ebi ako si nešto neprimereno odvalio/la ili jednostavno ignoriši, zabole te… 🙂
Pisanje na blogu deluje najblaže rečeno neinteresantno. Prvo moraš da osmisliš temu, pa da je urediš smisaono i gramatički ispravno, pa da razmisliš da li da je objaviš, a to iziskuje jedan pregalački rad.
Čim pokušam bilo šta da napišem, imam osećaj da pricam sama sa sobom. OK, blog jeste vrsta dnevnika, samo… ja nikada nisam pisala dnevnik. A i zašto bih razgovarala sama sa sobom? Znači li to da sam počela da ludim??? I zašto bih ja sama sebi bila interesantna, kada sve o sebi znam!? Ne razumem i dalje… ali… rešena da se oprobam i na ovom polju, ostajem još neko vreme. Ko zna zašto je ovo dobro… A i dodje mi kao neka vrsta nasilnog odvikavanja od chata…. Prema tome… ostajem!
Kad sam već tu… hajde da pokušam da izvagam…
CHAT
Doživljaj trenutka
Mogućnost da sa više osoba ćaskaš istovremeno
Više tema, više sagovornika… ili, što bi neki rekli… 100 ljudi, 100 ćudi… 100 žena… 200 sisa
Odličan za opuštanje sivih ćelija
Tema nikada poznata, stvar trenutne inspiracije
Što više sagovornika, to bolji refleksi i brže misli
Ne moraš da razmišljaš da li će neko da ti zameri i da te razvlači po cyber prostoru kao Panta pitu
Kada ti se prispava, kažeš ćao, klikneš na x i ne moraš nikome da se pravdaš zašto si to uradio (brižljivi blogeri bi odmah pritekli u pomoć čitavom bujicom reči utehe, podrške, empatije… da ne talasam dalje… razapeće me na krst 🙂 )
BLOG
Osmišljeni boravak na netu, što znači… debelo se razmišlja o tome šta da se napiše, vodi se računa o vokabularu (uglavnom), pa onda… kako osmisliti naslov da „bode oči“ etc…(mnogo truda ni oko čega)
Lično mislim da postoji želja za statusom „respektovanog blogera“ šta god to značilo (to je valjda slično kao i na chatu kada neko poželi da postane OP i time bude „glavni baja“ na kanalu ludaka). (opet, svako želi da ostane primećen pa je ovo recimo opravdano)
Jedna tema i piči…. ko dao komentar, ko ne dao… a onda razglabanje do u sitne sate ili još gore danima 😀 (prvo komplikovanje situacije, a posle „pegla na keca“)
Redovno praćenje statistike 😀 😀 😀 (znam provereno, kada i ja to radim…užasssss, a da me neko pita „Zašto?“… jedini odgovor bio bi „Jebem li ga, valjda da vidim koliko sam popularna u svom selu“ 🙂 )
Poistovećivanje sa zadatom temom u smislu… i meni je bilo nekada tako… i ja sam isto tako… samo još malo gore (da onom ko je postavio temu bude KAO malo lakše) (e ovo mi baš i nije jasno, da li je to samo da bi se nešto reklo ili nešto drugo?)
Kraj je sličan kao i na chatu…završiš to što si hteo da napišeš i odeš u nepoznatom pravcu.
Vidim ja da sam počela da ludim…. istrtljah se za sve pare sama sa sobom. S’ kim li se grudvam….
hahaha, nemoj da nam bezis
ako treba i chat cemo da napravimo 😀
Pravi… još koliko do jutra, inače poludeh 🙂 Sve neki svrab počeo da me prožima… trnci…. Jbt, da nisam pokupila neku infekciju na blogu? 😀 😀 😀
mozda, a jel’ se javlja crvenilo pri toj infekciji, ako jeste – onda to nije dobro, pod hitno terapija 3 puta po 2h chata na dan 😀
Crvenilo i užasan svrab… Može 2 puta po 3 h… udarna terapija? Ili 6h vezano… nisam pametna… :S
Ako te uhvati blogerska groznica, ni čat ti više neće trebati 🙂
Ооооооооооо да, мислим да се упецала! 😀 Чуј мене, мислим, јесте! 😀 ❤
Bloger je blogeru chater.
Ali spor… 😀
I šah je spor(t).
I to kakav! Od njega rastu treći zubi 🙂
I to kakav! Od njega rastu treći zubi 🙂
„Pisanje na blogu deluje najblaže rečeno neinteresantno.“
Што кажу америчански полицајци: „Everything you say can and will be used against you.“
😛