Jebeš budale, nego da nastavimo gde smo stali… :)

Bože, bože…. šta sve ja vama pišem, i kakve blamove doživljavam… evo stidim se unapred :)

Žena mojih godina…  trebala bi da je uveliko u klimaksu, što i jesam … Ali…

Jedno veliko ALI….

Taj klimaks mi izgleda udario – ne tamo gde treba, nego direkt’ u glavu, pa ne znam gde je levo :)  

Odmah da napomenem, ovaj post ću da brišem brzo, da mi ne pročitaju ukućani :) Ko pročitao, pročitao :P  A evo i zašto…

Mislila sam da sam trudna :D hahaahahahha Bože me sačuvaj i sakloni… idiJotkinja :)

Kasni mi ciklus izvesno vreme i ja šta ću, znam šta sam radila, kada sam radila, sa kim sam radila (manje bitno GDE sam radila :P :) … Znam i to da nema trika da sam trudna, ali jbg… crv sumnje uvek postoji. 

LM, šta ću, na poslu me koleginice ložile, kad god me vide kažu trudna si! E mrš!

Odoh u laboratoriju sa svojom Milicom.

Pre nego što smo ušle.. rekoh joj – Da vidiš sad kad me izmarširaju… “ae bre begaj… ti trudna??? Klimaks tetka, klimaks!”  

Uđem unutra, lepo zatražim da mi se uradi test na trudnoću beta neštoneštonešto… Pita me onaj tamo “Hoćete da vam pošaljemo rezultate na mail…”  - Naravno!  

I iste sekunde počnem da preturam po glavi… Koji mail da mu dam.. ni jedan nije “prikladan” . USeRkA, LaBiLnA, KloSHaRkA, NeuRoZna, OpaYDaRa… awww…

Ozbiljna žena, radi test na trudnoću… a mail kao da je maznula od ćerke :D  Jedva isčupah iz malog mozga jedan “pristojan” … e taj mu i dadoh. 

Izvadiše oni meni krv,  idem sa mojom Milicom ka kolima  i kažem:  ”Samo da mi se ova vena ne rascveta, jbt, ne znam  šta bih rekla mojima”

- Pa reci lepo: “Malo sam se fiksala”… bolje to nego “Malo sam trudna”, lakše će da podnesu :)  

Živa istina :D

Elem, stigoše rezultati… Ja sa strahom pokušavam da protumačim dobijene vrednosti…  Ispade da nisam bremenita!  Jeeeeeee!

U ponedeljak dolazim na posao, obaveštavam ostale koleginice, koje su pratile moju “lažnu trudnoću”  :D kad će jedna…

- “Ti si STVARNO išla da daješ krv?”

– Da.

Poče devojka da se smeje… ne može Bog otac da je zaustavi.

“Stvaaarno  si išla? Pa ŠTA si im rekla? Da hoćeš da uradiš … KAKAV  test?”

– Na trudnoću.

“Daaaaaj (pri tom joj suze udarile na oči) pa da li si TI normalna??? REEECI da me zajebavaš?”

- Šta ti je bre idiJotkinjo, naravno da sam išla.

“Pa ŠTA si im rekla? Šta su ONI tebi rekli? Kako te nisu IZBACILI napolje? ZAŠTO te nisu tukli? Zar te nisu pitali … zar U TIM  godinama još uvek radite takve stvari!? – nemoguće!”

- Bože D. , baš si budala.

Ova i dalje ne može da se zaustavi, crkava od smeha, pa stavlja ruku preko usta, briše suze, pa se izvinjava što se smeje, pa se izvinjava što se izvinjava… užas i horor :D :D :D  

E ova današnja omladina… ZLO! :D  

DakleM… Trudna nisam :)

Bogu hvala, inače ko zna ko bi podizao to dete. Majka bi mi presvisla od muke, deca bi me se odrekla, a ja sam nesposobna da se sama brinem i o sebi  :( 

Potencijalni otac deteta uredno je obavešten da napokon može mirno da spava :) Nema usitnjavanja imovine :D  

Crnogorac nije obavešten, jer smo u to doba samo kuckali, znači nijesam “zanijela” sa njim ni pod tačkom razno.

Nažalost! Što ne znači da neću,  ako se ikada sretnemo :)  

E da sam imala sam poseban tretman kao trudnjača od strane koleginica – jesam! Pametna je ona Georgina…

Ja da mogu bila bih trudna ceo život. Pa makar i lažno :D

Ko ti drm’o kavez prijatelju…. ili Kako sačuvati nevinost … na blogu :)

Shvatam ja da nismo svi isti, da ne razmišljamo svi na isti način, ne donosimo odluke jednoglasno. I dobro je da je tako.

Ne moramo da se slažemo i da aminujemo mnoge stvari, ali definitivno moramo da koristimo ono elementarno domaće vaspitanje pri obraćanju drugom, da poštujemo tuđe mišljenje i stavove,  iako se ne slažemo sa istim.

Znam da negativan komentar nije omiljen, ali je poželjan, zbog razvijanja diskusije, sučeljavanja mišljenja, branjenja stavova.

Ali ne razumem kada je  još i  uvredljiv… i ne samo uvredljiv, nego i nekulturan. 

Mislim, mogu ja da odgovorim  u stilu “Ma jedi bre govna budalo…” ali kuda onda to vodi? Da drmam kavez nekom kompleksašu? Iju! Taman posla. U tim slučajevima kažu najbolje je ignorisati delo.  

Koja je to mračna sila? Ko upravlja tim nagonom, tom silom nečastivom? Tim umom?

Čiji to bolesni mozak ima takvu potrebu?

Ili je moj mozak bolesniji, pa ja to ne mogu da shvatim?

Ili je njegov po prirodi stvari radoznao, a moj mozak to nije prepoznao?

Ili sam ja nadrkana pa nisam prepoznala kap pozitivnog u moru negativnog?

Ili uopšte i nije bilo negativno? Možda je bilo pozitivno, u smislu,  da mi se daje savet, a ja tako mutava nisam uspela da akceptiram nečiju dobru volju da mi otvori oči?

Možda taj neko sebe smatra “prosvetiteljem” moje ličnosti, a ja kakva sam kurobecasta i neopismenjena, nadrndana i na svoju ruku… onda je logično što to ne kontam.

Možeš da budeš Iluminator 100x i da šljaštiš kao Las Vegas… džaba!

Neopismeni me … ja eto, opredelila se za Tamni Vilajet svog mozga. I ne mrdam odatle, ni makac.

Shvatam ja da nekada treba tu negativnu energiju izbaciti iz sebe, ali… ne kod mene :D

Ne na mom blogu :)

Naročito NE ako je uperena ka meni :)

Imam to diskreciono pravo da ne odobrim svaki komentar. I to pravo ću od danas da koristim obilato :) I ne samo od danas.. idem i u rikverc :)

To mu dođe kao ono, kad današnje “vesele devojke” reše da se udaju, pa odu da se malo  ”zakrpe”.. da uđu nevine u brak :)

Eto, i ja hoću da moj blog bude nevin. Makar i neprirodnim putem. Brišem negativne komentare, ostavljam pozitivne, ahaM! :)

Mislila sam da nikada neću biti primorana da se bavim tom prljavom “rabotom” ali eto, ne mogu da čitam nečije budalaštine i idiJotarije sve i da mi platiš… ne vredi, nemam želudac za to :(

PS Naravno, ovo pisanije ne odnosi se na društvance sa wordpress-a :) Ovde sam imala jedan takav komentar, i neka ga, neka stoji… ‘leba ne traži :)

Sa’ranila sam babu… privremeno :(

Devojka u telu starice… a telo za opelo… 

Visina, težina, obim: Mašala!

Karakter: Nepredvidiv.

Mladići… zaobiđite me, vreme droge, r’n'r i sexa za mene je daleka prošlost. 

Devojke/žene/starice… niste moja ciljna grupa… Još! 

Psi stop! Mačke stop! 

Ja sam jedna fina i PRE SVEGA poštena žena… A i posle svega…

Ovde sam isključivo da bih ubila vreme, mada ne odbijam ni bračne ponude, pod uslovom da si:

- bogat, lep, obrazovan,

- visok, šarmantan, duhovit,

- da poseduješ dozvolu za upravljanje interplanetarnom letelicom, da umeš da sviraš harfu, čuvaš ovce…

‘načiiiii ono… Bog te za sve stvorio… 

Ako nisi ‘vaki…. možemo da ćaskamo još pet svetlosnih godina, brak mi ne nudi, ni šetnju po mesečini dokMujokujepomjesecuitakoTo! 

Umoljavaju se potencijalni sagovornici da bidnu fini, vaspitani, kulturni… pa valjda sam ja neka dama, pička mu materina!

Živim na Zapadu… Divljem… Mnogo…

Naoružana.

Egocentrična.

Apolitična. 

Ateista.

Blago neurozna.

Dokona do zla Boga. 

Ko me proglasi idolom, biće nagrađen porcijom sladoleda (do 3 kugle) u poslastičarnici po sopstvenom izboru. 

Napominjem: Nova na sajtu, očekujem poseban tretman.


Ho ho hooooo šta ja to vidim? Pola Neogena prešlo ovde ? Ako :) 

To be continued…

S L A V A   NJ O J Z I   !

Vala se sita nauživala :D

PS Shvatate valjda da je to SAMO dok se ne odljubim, a ondaK ću da vaskrsnem :)

NAPOMENA: Ako primetite da se babin duh i dalje mota na nekom od sajtova… to je do četrdes’nice. Ima još par obligacija prema nekim personama, pa zato vršlja, vuci joj na put!

* (dobrim raspoloženjem)

** (bez pokrića)

Muškarci, drž’te se kurSa svoga…

Lepo ja napisah u prošlom postu…. Čim zauzmete pozicije u nečijem životu, počnete da pravite pizdarije :D

Opustite se, postanete inertni, ne razmišljate o sitnicama koje život znače, uspavate se, postanete zaboravni, ležerni…ušuškani…

Dremate pored plena, hrčete i ne razmišljate da li će sledeća “životinja” da vam otme isti. DakleM… Vreme je za buđenje!!!

Da se razumemo, cilj svake vaše priče je krevet. I, da se opet razumemo… to nije samo vaš cilj :D  Cilj nam je isti, taktika različita :)

Na vama je da se što više dokazujete kao osvajači, a na nama, da vas na tom putu što više ometamo  i da vam što duže ne damo da pobodete “zastavicu”, to je valjda jasno… :)

Kao što  znate, vi ste “odabrani” međ’ odabranima. Ali niste Bogom dani… Plazzzz ;)

Ako ste u početku mogli da ispijate troiposatne kafe, da šetate na -20, da telefonirate po 2, 3 puta u toku dana, i da sms-ujete nemilosrdno… Gde je zapelo? Umorili ste se?

Ma haj’te molim vas… liči li to na “jači pol”? 

Nije sve u “pobijanju zastavice” … Jasno!? Jašta je :D

Prošli “pozajmljeni” muški primerak iz mase opustio se (e ne’š ga majci), što je dovelo do toga da, nezadovoljna tretmanom, počnem da se  zaljubljujem u drugog. To je valjda tako priroda napravila… radi balansa :)  

Kada nemaš slatko u kući (mislim figurativno), onda nađeš u komšiluku (takođe figurativno).

Znači i dalje važi zakon ponude i potražnje. Kapirate? Dabome, bistri ste vi :* <3  :)

Muškarci ;) …Dragi naši muškarci :) … hoću da vam kažem sledeće….

Nije dovoljno samo da ‘ebete, mora tu malo i da se priča, kafeniše, udvara, šarmira, tepa, tetoše, gnjavi, davi… baš kao na početku:)

DakleM… da sam ‘tela samo “izvođača radova”, mogla sam da ga nađem pa da bidne i mlađi i lepši… Ali nisam. Zašto? Zato! Znam šta valja.

Osnovno pravilo koje MORA da vlada između dva ljudska bića je…  ŠTA?

Ko-mu-ni-ka-ci-ja. Na svim nivoima.

Kakva je to komunikacija u amplitudama? Kafa….osmeh…pogled… sex…zzZZZzz … šetnja…zZZzzzz… pogled….zzZZzzz…. sex… hrrrrrrk !?! Oh nooooou!

Sledi i prikaz u prostoru :)

Povežite tačke sledećim redom: kafa (gde je kafa NULTA tačka), osmeh, pogled, sex, zzZZZzz, šetnja, zzZZzzz, pogled, zzZZzzz, sex, hrRRK!

                              sex                                                                                                    sex

               pogled                                                            šetnja 

        osmeh                                          

kafa     —-N—–U——L—–T——A————T—-A—-Č—–K——-A———

                                                         

                                                   zzZZZzz                                          zzZZZzz

                                                                                                                                             

                                                                                                                                             hrRRK!  

                                                                                                                                                                                                           

Značiiiiii….pravolinijski! Kako je Bog rekao :) U’vati se kurSa i vozi :)

Kada se ta komunikacija svede na “In & Out”… vreme je da se pozdravimo kao ljudi, civilizovano… ćao/zdravo!

E tako je i bilo… ćao/zdravo :D

PS Samo da napomenem, pričam o prethodnom iskustvu :)  Nije Crnogorac, miamor <3 <3 <3  :) On je još uvek junačke krvi… ne odustaje izgleda lako (dupli bik).

Dokle!? E da ga jebem ne znam. Dokle ću ja … nemam pojma. Neka traje dok nam je lepo, čim počne da bledi, menjamo kurS za 180 stepeni i maglaaaaa :)  

A sada prikladna muzička podloga :D

Napomena:

Prikaz u prostoru trebao je bolje da izgleda, međutim… od onog Baćovića čovek ne može da živi. Sve vreme mi je pretio nekim motkama… gumenim, plastičnim, prirodnim… đavo bi ga znao šta ga je spopalo :D :D :D Zaposednut čovek… :D  

Lepo kažu naše babe…triiiiiiiiput meri…

Ili… Kako ne treba da izgleda jedan mail …

Kao što vam je već poznato, odustadoh od kandidature zato što sam se ŠTA!?! Zaljubila <3 <3 <3  

Bolje biti 4 dana zaljubljena, nego 4 godine predsednica bez ljubavi.

Zaljubila sam se u nekoga, nešto, ništa…  nemam pojma u šta, ‘ebo me vrbopuc! 

Naljuti Crnogorac mene jer se nije oglašavao cela dva dana i neki sat preko…. Naravno, uzmem ja tastaturu u ruke i sročim mail koje je trebao nekako ovako da glasi…  

*************

Viđu ‘vamo…  

Čisto da znaš, teško se zaljubim, ali se lako odljubim. To je valjda ona obrnuta proporcija. I mislim da sam na dobrom putu da ovo zaljubljivanje stavim ad acta. 

Možda to i nije bilo zaljubljivanje, nego trenutna slabost, emotivna nestabilnost, jebemliganekikurac… 

Ne volim kada muškarci, misleći da su zauzeli neke “pozicije” u muško-ženskom odnosu, kakvom god…misle da sada mogu da se ponašaju, najblaže rečeno, opušteno. 

Ja hoću pažnju, svakodnevnu.

Kao biljka.

Ništa na pola, ništa smandrljano…

Ili puni tretman, ili tretmana bez. 

Hoću da se čujemo svaki dan. Bar jednom. Na kratko. Amin!

Ne znam zašto mi se čini da sam trenutno na nekom “testiranju”, iako ne bi bilo prvo do sada. 

Jebali te usrani i glupi testovi! 

Ja ni u kakav odnos ne ulazim na poene, nego iskreno. A ti samo računaj… + ovde… – tamo… .gurni ih u doope! 

Viđu Crnogorac, da ti ja nešto reČem  …

Kakvo bre nejavljanje 48 h?

Znas li ti koliko je 48 h x 60 min x 60 sec?

Mnogo.

Šta si se onda koji Qrac petljao … ti sa mnom i ja sa tobom? 

Kakva testiranja, pičke materine, stavljanje na “slatke muke” i slične budalaštine? 

Nemam ja 30 godina pa  da ti se dokazujem. Aman…

Testiraš me koliko mi je stalo do tebe, jer te još nisam nazvala? A ti se ne javljaš, da vidiš koliko dugo ja mogu da izdržim na “mukama”? 

Hmmm… ako misliš da me te stvari pale, wrong answer! Ne da me ne pale, nego mi direktno idu na pičkin živac. 

Ti to kao misliš… ŠTA!? 

Odlažemo kontakt da bi smo pojačali nedostajanje? Nešto tipa.. odloženi orgazam? 

Ma viđu… ništa bre ne odlažem.

Kad hoću orgazam, hoću ga odmah!

Kad mi se jedu kolači.. neću ih sutra, hoću sada!

Kad mi se spava, ne spava mi se prekosutra nego ovog časa. 

Hoću sve, sada i bez odlaganja. 

Vidim da ću tebe da odložim ad akta. 48 h da se ne čujemo!?  48 h ??? Džada bre! 

Razmišljala sam šta bi eventualno moglo da opravda ovoliki period nejavljanja.

Pa samo, daleKOBILO, da si umrEo, eto… samo to.  Za sve ostalo nemam opravdanje. 

Ko me pa terao da se petljam sa tobom? Niko, što je najgore! Sama! Ja budaleeee…. 

************


Jaoooooo, pa ubiće me ova ljubav načisto! 

Lepo kažu naše babe, triput meri – jednom seci. 

A ja vazda prvo sečem, pa posle krpim. PU!

E uzeću se ja u pamet… mudro ćutim i mail držim u draftu. Zatrebaće svakako jednog dana :) Samo menjam ovo Crnogorac u Bosanac, Srbijanac, Portorikanac, Novozelanđanin, Slovenac, Pakistanac, Rus…

Ijaoooooo… pola 3!

Ajd’ odoh da spavam, da sutra budem pribrana, staložena, mudra, nasmejana i pametna. Drž’te fige! Cmok, cmok! <3

*************

PS Pisala ja sve ovo pre dve noći, juče se čuli, danas se čuli, razmenili sms, ćaskali preko msn… oj-ha! Znači tretmanisana sam! :) Dobro da ne poslah onaj mail, ne bi me oprali ni Dunav, ni Sava ni Majna :D  

Naaaaarode moj…

Sa dubokim žaljenjem moram da vas obavestim da sam ove godine odustala od kandidature za predsednika države iz opravdanih razloga – zaljubila sam se <3

Ja nekako više volim sebe nego ovu napaćenu državu, ali sam ipak razmišljala kako da se nosimo sa istom novom postavom posle izbora.

Najbolje je ne dirati ih. I ne uzimati u usta. Nije higijenski.

Koristiti sedative samo radnim danima, ali umereno. 2 x 1,5 mg bromazepama je taman. Ujutru na šte srca jedan, za jutarnji sex… i jedan pred spavanje, da zaboravite kakav je sex bio tog dana.

TV isključiti/zameniti/prodati/baciti.

Dnevne novine ne kupovati. Doživotno.

Dovoljno je da ujutru iz ptičje perspektive pročitate naslove u busu. Znači, ti stojiš, onaj što sedi – poseduje novine i lista!

Novine čitati ponedeljkom i eventualno četvrtkom,  radi održavanja tonaliteta nervnih vlakana. Ne mogu ni oni svaki dan da se nose sa raznim glupostima, ali je povremeno OK.

DakleM, utorak, sreda, petak i dani vikenda… no stress… Ostala dva kontrolisani stres (opušteno, pod sedativima ste).

Jedite, ako imate šta. Zdravlje na usta ulazi.

Jedite voće i povrće, žitarice, i sve ono što volite… slaninu,  sarme, pršutu, pečenje… nešto od toga će vas sigurno ubiti a nešto očvrsnuti.

Eto npr, moju prijateljicu bi jagode dokusurile. Lepo joj kažem, man’ se jagoda, uzmi čvarke…

Izlažite se suncu. Što više.

Sunce puni baterije, uteruje osmeh, isteruje nervozu, još i ako budete preplanuli… ihaaaa, pa ko vas takve ne bi poželeo!

Za one malo hrabrije savet: možete da se sunčate  i od 12 do 3. Neće vam sunce ništa što nam već nisu uradili Černobil, NASA, NATO, tranzicija, izbori, politika i ostali “anđeli”, pa eto.. preživesmo.

Žene! Nosite borosane! Kada imate udobnu obuću, sigurnije koračate kroz život. Osećaćete se stabilno, samouvereno, neke čak i sexy … 

Muškaci, vi ne nosite ništa. I kad kažem ništa… tako i mislim :D

Volite se, sami sa sobom, onda međusobno, pa ako zaiskate više, taj krug proširite… na maksimum 4 persone. Organizacija je u ovom slučaju jako bitna, nemojte da vas nisam upozorila!

Očekuje nas još jedna u moru tranzicija, a ako ljubavi nema… gotovi smo. Kada ste zaljubljeni, čak i diktatura vam ne pada teško.

Znači… zaljubite se! Privremeno, pa onda kad prestane taj zanos, ponovo i ponovo… i tako u krug….

Kao oni lovci na tornada. Uvek jurite te leptire u stomaku. Oni su odlični za nervni sistem, pogled na svet, mir na planeti, slogu u kući a naročito su zdravi kada je politika u pitanju. 

Samo kažete… ‘ebe mi se… i odete da se ‘ebete :D

Ako imate s’ kim.

Ako nemate… borosane na noge lagane,  goli muškarci vas već čekaju u gradu… ma sve sam vam organizovala :)

Bože, po neki put se pitam… kako sam ovoliko pametna!!?

Valjda zato što sam zaljubljena <3 <3 <3  

Ljubav ne boli… ljubav košta, a to boliiiii … :)

E što volim da ćaskam sa nepoznatim ljudima, čudo jedno… I što su dalji, sve su mi miliji… Nekako odmah znam da nemam nikakvu obavezu ni da izađem na kafu, ni da se čujemo… ništa. Sigurica :)

Pričam ja tako mesecima sa jednom muškom personom koja se predstavila kao Crnogorac koji živi u Nemačkoj. Idila!

Em volim Crnogorce, em daleko… oj-ha!  :)

Lepo smo se šalili… određeni vremenski period, kad … okrenu on priču na ozbiljno. E tu sam se već teško snalazila i iz petnih žila pokušavala da okrenem priču na svoju vodenicu.

Desi se povremeno da zaintrigirate neku osobu, i naravno počinje da vas ispituje. Ko si, šta si, odakle si, čime se baviš, sa kim živiš, šta voliš da slušaš…

Onda to interesovanje počne da biva sumnjivo …

Šta se taj tamo NEKI u’vatio za mene, od 7 milijardi duša na ovoj planeti? Jes’ našao si zlatni rudnik, srodnu dušu, imate ista ili slična interesovanja etc… Pa da li si normalan??? I to si baš našao mene? I ja tebe?

Šta ON tamo ima da pita MENE kako zdravlje?

Šta te boli dupe! Bolesna sam! Psihofizički.

Ako si mislio da mi prodaješ organe na black marketu…oooodmah da zaboraviš. Nemam ništa zdravo.

Bubrezi otišli odavno, pluća crna kao furuna, vid loš, rožnjače uništene. Kosti u’vatila osteoporoza, a ni sa mozgom se nisam ovajdila. Koža stara, kosa kao metla, nokti se listaju i pucaju…

Shvati da ne možeš ništa da iskoristiš !

“Bože, šta sve tebi neće da padne na pamet”, reče dotični :(

Pokušao je on par puta da zatraži broj telefona, što sam ja vešto izbegla, ali dođe i taj sudnji dan…

Naravno da je prvo što sam pomislila, zašto bi mene neko zvao i to iz Nemačke? 

Tada iz mene progovori ona pametnica: “Daj ti meni tvoj broj, nazvaću ja tebe”. Cvrc! Ko te ‘ebe…  Provaljen si  :) 

Kad poče on 0049…………………..  Ja i dalje mislim da se šali, pa pitam: “Samo to, ne treba ono + ? ” –  ”Samo to”.

Okrenem, naravno, sve vreme očekujući da ću da čujem “Mobilni pretplatnik nije trenutno dostupan” na bilo kom jeziku. Nisam ja poliglota, nego umem da prepoznam automatsku sekretaricu :)

Javi se muški glas, lep… Hm… Ti si ******?  ”Ja sam” i smeh… “Baš mi je drago da si nazvala”…

A meni u glavi samo radi taksimetar… 50 din, 100 din… 150 din… Niti znam koliko je minut, niti kako sada da prekinem vezu :(  A u glavi mi samo jedno: Pričaj, pričaj… opametićeš se ti kad okreneš posle *311# da vidiš zaduženje.

Ispričasmo se mi, doduše par minuta samo… Zbunjeni oboje, on što sam ga nazvala, a ja što se javio :) Više sam ja, mogu da se zakunem životom…  :)

Završismo razgovor, pređosmo ponovo na prepisku… bla bla bla… blaaaaaa… 

I tako… od tog dana moji životni troškovi su porasli u proseku za 3.000 dinara mesečno + osnovni paket. Pu! :D

E sada… imam ja par pitanja pa očekujem od vas i neke odgovore :)

Može li neko da se zaljubi tako? Al’ ono stvarno?

Da oseti sve te leptiriće u stomaku, da poželi da se prema toj osobi ponaša potpuno iskreno, otvoreno, bez ikakve proračunatosti?

I kada se čuje sa tom osobom, oseti iskrenu sreću, radost, želju da se ponovo čuju, eventualno nekada vide?

Šta znači kada vas neko danima zove da vam kaže kako oseća nešto lepo prema vama, da vas zasmejava, peva, ludira se?

Šta znači kada i vi jedva čekate da vam se taj neko javi, da mu kažete kako vam je nedostajao, kako vam se stalno vrzma po glavi i kako jedva čekate da se probudite i da mu čujete glas…?

Aoooooooo… ma da se ja nisam zaljubila!?

Pa posle kažu ljubav boli… Ma ne boli.. KOŠTA :)  

I da vam kažem… nije mi žao. U stvari nije baš da nije… ali gušt je gušt. Kao što kaže ona reklama… “neke stvari nemaju cenu” :)


Pa izvol’te, izvol’te…. poslužite se …

Veselo koračam Debelo sam zagazila ka 50-oj  i nisam ni malo ushićena kad čujem šta me čeka. Horor!

Volim ja tako o nekim stvarima da razmišljam unapred. Da se psihički pripremim, pa da kasnije lakše podnesem eventualni neuspeh.

Slušam ove starije koleginice kako kažu: “Šta si do sada u’vatila.. u’vatila si. Kad pređeš 50-tu počećeš da nudiš”. I tu se debelo zamislim… 

Prvo …

Kada je pogodan trenutak da počnem sa tim “nutkanjem” i hoću li ja taj trenutak da prepoznam?

Razumete valjda… trenutak je trenutak, ako ga omašiš… ćorak.

Zato pretpostavljam da bih morala da se oslonim na neki unutrašnji glas, krik, vapaj….whatever… 

U svakom slučaju, nadam se da će valjda doći do neke promene, koju ću da prepoznam i koja će mi nedvosmisleno dati do znanja kada i kako da odreagujem.

Znači “vatam trenutak” u letu… ok!

Sledeće…

Kome da nudim?

Mislim, mogla bih  kolegama, ali  to bi se podvelo pod mobingovanje,  znači… otpada.

Strankama…? Možda, ako nije zakonom zabranjeno, moraću da se raspitam.

Slučajnim prolaznicima? Taman posla! Nisam baš toliko slobodna, iako je  slobodno tržište najbolje za razmenjivanje robe i dobara. Samo, ja ne bih da trgujem, već samo da nudim, pa da mi vrate… neoštećeno. Tzv situacija “Dobro se dobroim vraća” …jasno!

Pretpostavimo da odokativnom metodom nađem NN konzumenta mog dobra (dobro=vadžajna).

Kojim bih to pitanjem mogla da zainteresujem potencijalnog korisnika moje dobre mog dobra?

Šta god da mi padne na pamet deluje uvrnuto. Evo primera…

- Hoćete li Vi moju vaginu? (Uz kaficu recimo…)

- Da li bi ste se poslužili mojim međunožjem? (Na šetalištu, dok gledamo zalazak sunca…)

- U potrazi sam za potencijalnim uživaocem mog preponskog “prostora”, da li ste zainteresovani? (Na autobuskoj stanici, dok čekam prevoz do/sa posla)

- Da li bi ste konzumirali deo moje intime do određene dubine? (Na bazenu recimo…. zbog dubine, da bi bilo lakše za percepciju)

- Raspoložena sam da Vašu istraživačku sondu “ugostim” na neko vreme… da li bi bilo tehnički izvodljivo? (Za ovo bih morala da posetim npr. Sajam tehnike i naučnih dostignuća… opet zbog lakše percepcije)

Ne znam. Meni je ovo totalno bezvezna situacija. Postoji li neka kulturnija verzija?

U stvari… kad bolje razmislim…zašto da nudim? Ja sam dama. BRE! 

Nego, mnogo se ja bakćem trivijalnostima, a ne znam da li ću sutra živa dUstanem.

I ako ustanem… šta ću da kuvam? Sve smo iz’eli za Uskrs. Bem ti goste :D  

Poruka lične prirode: Neno, Mašo …zar ne mislite da su dve posete za dva dana IPAK previše? :D :D :D  Ljubim vas  :***  

PS Htele ove dve da mi se uvale i danas…. eeeeee cvrc! Zauzeta sam. Blogujem! 

Od OsKaRa Do DiPLoMe.. PuT Je PoSuT TReŠoM :)

Popih kritike kako ne pišem na blogu. Uaaaa Nenade! Evo pisaću, samo ne znam odakle da počnem… 

Ajde idemo malo retroaktivno….

Onog dana kada sam kafenisala sa ona dva smora od blogera :D , posle njih otišla sam na roditeljski.

Opalaccccc … imamo 5 oskara! Još malo kao “Titanik” jbt :D

Pošto je moj sin sada IV godina srednje škole, ja sam već navikla na ovakve dodele :) Prve dve godine bilo je strašno, sada je to postala rutina.

Kažu čovek se lako navikne na dobro, a ja… valjda zato što sam ovakva kakva sam, naviknem se lako i na lošO :D  

Samo pitam pred roditeljski… sine, koliko?  ”m? …4 kevo…”  Da se nisi zabrojao? “M’ yok, opušteno, znaš da nisam glup” :D  

Mislim… u ovakvim situacijama, kada vam saopšte tako nešto, imate dve opcije… Ili da se šlogirate na mestu (što nije baš preporučljivo iz čisto ličnih razloga) ili da promenite ugao gledanja na stvari (što ja o-ba-ve-zno radim). 

Jedna od mantri (i sigurno najbolja) je…. samo pomislite “Pffff … dobro je, bar smo svi živi i zdravi”. U tom trenutku ozari vam se lice i sve ostalo deluje totalno Abitno.

Još ako pre toga popijete jedan bromazepam od 1,5 mg… ihaaaj. Em vas boli uvo za oskare, em se smeškate onako opušteno… u stilu “Jeeee…. zdravi smo”, što, priznaćete, u današnje vreme puno znači.

Mala digresija što se tiče ugla gledanja na stvari …

Ja nikada u životu nisam marila za stvari. Lepo ljudi kažu “Nije stvar kupila mene, nego ja nju”.

Imala sam neki ogroman plakar na terasi, pun kao oko. Pre 4 godine duvao je tako jak vetar, da je plakar pao na jednu komodu i pukao maltene u paramparčad.

U trenutku dok se dešavao incident,  ja sam bila na poslu i savesno obavljala svoje radne aktivnosti  (tada sam još bila normalna, prim.aut.) 

Moji ukućani su od mene krili šta se desilo. Majka je ceo dan preplakala zbog jebenog plakara, koji je pao na komodu, na kojoj je bila šerpa sa sarmama, ulubila šerpu, odvalila i jedan ćošak od komode … neke stvari iz plakara se polupale i tako… trista svašta…

Stižem ja, i ukućani mi pažljivo saopštavaju novosti.

Majci se oči napuniše suzama, deca me gledaju… očekuju da i ja zaplačem valjda… šta li, a ja, šta ću, gladna, stigla s’ posla.. .pitam “Je l’ preživela bar neka sarma?”  

“Jeste, sve, samo je šerpa malo….”  

Daj bre da jedem, jebem ti šerpu da ti jebem, i plakar ti jebem  i komodu i sve da ti jebem hoću sarmeeeeee!

E to je taj rad… UGAO gledanja na stvari :)  

E sada… šta je sarma? stvar ili neštoneštonešto? Šta god da je, bila je prste da poližeš :D  

Najedoh se ja, posle rasparčala plakar, stvari rasporedila tamo-vamo… i idemo dalje :)

Šta vam još nisam rekla… a DA!

Upisao mi se sin na fakultet! :D JeeeeeeeeeeJJJJJ

Taj isti što ima 5 oskara, i što još uvek nije završio srednju školu. Upisao čuveni MegatreŠ … jbg…

Svakako je hteo da upiše baš taj faks, i da mi istera 1500 e surovo iz džepa, kad .. ove godine nema prijemnog za brucoše i ne traže pare za upis. Molim lepo! :D  Ko ne veruje, neka čita bilborde :)

I da vam kažem, danas sam radila skraćeno, a posle toga dan provela vrlo aktivno :D  

E još i to da vam pričam… ma haj’teeeee molim vaaasss :D Cvrc! :D

Pazi ‘vamo!!!

Današnji dan bolje da sam prespavala. Bolje…

Prvo dobijem jedan sumanuti mail od strane jednog blogera, čije ime neću da pominjem :D ( @Nenad77 ) sledeće sadržine… (parafraziraću) …

“Marko i ja smo se dogovorili za četvrtak, 04.04. posle 17 h na NBgd, pusti SMS da bi mogli u petak da se čujemo”.

Vot d fak ap???? 

Juče je bio 04.04.2012.g. Danas je četvrtak, a sutra treba @Nenadu77  da javim… ne znam ni sama šta :D

I gde ja u stvari treba da budem danas, ili gde sam trebala da budem juče, pa da javim Nenadu sutra??? :)

Eeeee, poštovani auditorijume… pa ovo je tek početak zone sumraka :)

Ustanovimo da je danas četvrtak, 04.04. ( :) ) i nalazimo se na ušću dveju reka, u restoranu… “Je l’ “Ušće” Nenade?” … –  ”Jeste.”

Istabanam ja dobar deo puta, dođem do restorana “Ušće”… smelo okrenem Nenada IAKO nije petak :D  i Nenad mi kaže: “Evo ustaje Marko… ne vidimo te…”

“A bre Nenade, ja sam ova vitka plavuša sa pozamašnim poprsjem u miniću.. .ne pravi se blesav, vidim ti bale odavde”

“Ček’ LaBiLnA…a gde si tačno ti??? “ 

“Ispred restorana, na šetalištu, gledaj prema Savi”, odgovorih ja sa dušom u nosu, pri tom jako razočarana što ne primećuje moju malenkost  veličinu .

“Ček… ček… LaBiLnA.. ovde piše “Salt & Pepper”…  ”So i biber” “ 

Šta je bre ovo !?!  SMILE.. Candid camera????  Nevera! 

Šta ću, okrenem se, istabanam još jedno 18 km po slobodnoj proceni i nađem se sa dva neeeeeviđena smora :D  

Prvi je Nenad77, drugi Marko… a onaj Buki se nije ni pojavio. 

Elem… odćutasmo tako skoro 4, 5 sati… Ne znamo o čemu da pričamo. Nikakvih polaznih tačaka za početak razgovora ne nađosmo, a nije da se nismo trudili… svako na svoj način.

Marko je recimo ganjao neke sojke po restoranu (od skoro je postao “slobodan na tržištu”)… a Nenad se smejao, brat bratu jedno 3-4 h, pošto me je prethodno izradio kao vola.

Eto kakvi su Obrenovčani, da zajebu nas domestikose na keca!

Pitate se sigurno šta sam ja radila tih par sati…

Smorila se ne-vi-đe-no!

Muvala kelnera.

Skidala lak sa noktiju slobodoručno.

Pila vodu sa ledom.

Gledala u Nenada i razmišljala čime da ga tresnem i gde se gasi taj histerični smeško :)  

Marka takoreći nisam ni videla…

Lažem!

Jesam! S’ leđa… za drugim stolom …sa neke dve cice.

Ili su ono ipak bile trandže??? 

Sve u svemu, ako vas ova dva ANONIMUSA IKADA pozovu da se družite, izmislite BILO ŠTA! Bilo šta… verujte mi na reč :D :D :D  

I tako… 

PS Samo da dodam, ja se provedoh super :) Smejala sam se za sve pare. Momci su skroz OK. Veseli, komunikativni, druželjubivi … :) Žao mi je samo što nisam imala više vremena za druženje, morala sam na “bal vampira” :(  

Ovom prilikom ih pozdravljam i zahvaljujem na druženju, pozitivnim vibratorima vibracijama i smehu :)

Marko-Buki, Nenade77  … ja odradila domaći zadatak. Sada ste vi na redu.

Pucajteeeee… ja i dalje držim banku :P